Subscribe
Dana 29. kolovoza 2026. održat će se referendum o članstvu Islanda u Europskoj uniji. Birači će biti pitani slažu li se s nastavkom pregovora o članstvu koji su započeli islandskom prijavom 2009. godine, a stavljeni na čekanje 2013. Island je, zajedno s Norveškom i Lihtenštajnom, član Europskog gospodarskog prostora od 1994. Članstvo u EGP-u daje Islandu pristup europskom unutarnjem tržištu, dok zadržava kontrolu nad svojim ribarstvom, poljoprivredom, vanjskom trgovinom, monetarnim poslovima i vanjskom politikom. Pitanje je sada zašto bi Island trebao izaći iz EGP-a i ući u EU, posebno zato što je Island znatno prosperitetniji od prosječne zemlje EU.
Referendum se odnosi na članstvo
Pristalice EU tvrde da se referendum ne odnosi na članstvo u EU, već na određivanje uvjeta pod kojima bi se Island mogao pridružiti, na primjer, koja trajna izuzeća (opt-out) bi mogao dobiti od pravnog okvira EU. Protivnici članstva odgovaraju da se, naravno, referendum odnosi na članstvo: radi se o obnavljanju prijave iz 2009. i nastavku procesa prijave. Članstvo u EU nije poput švedskog stola gdje se može birati po volji. Ako neka zemlja podnese zahtjev za članstvo, to je zato što ozbiljno namjerava postati članica. Pregovori o pristupanju sastoje se od sustavnog usklađivanja pravnog okvira države podnositeljice zahtjeva s pravnim okvirom EU, pravnom stečevinom EU . Oni se samo djelomično odnose na privremena izuzeća i posebne slučajeve.
Island je možda usvojio oko 35 posto pravnog okvira EU-a
Pristalice EU tvrde da je Island već više od polovice članica EU jer je kroz članstvo u EGP-u usvojila oko 70 posto pravnog okvira EU, uključujući direktive, uredbe i zakone. Protivnici članstva tvrde da to nije u potpunosti točno. Procjenjuje se da se oko polovice pravnog okvira EU odnosi na unutarnje tržište. To sugerira da je Island usvojio samo oko 35 posto pravnog okvira EU. Štoviše, kao članica EGP-a, Island nije obvezan usvojiti sve direktive EU. Ako se Island i EU ne slažu oko takvog pitanja, na rješavanju je posebnog suda (Sud EFTA-e).
Island bi imao zanemariv utjecaj u EU
Zagovornici EU tvrde da bi se Island trebao pridružiti jer bi tada imao pravo glasa u procesu donošenja odluka EU. Protivnici članstva ističu da bi uloga Islanda u EU bila zanemariva. Dobio bi 6 od 276 mjesta u Parlamentu, što je 0,8 posto. Dobio bi 0,1 posto ponderiranih glasova u Europskom vijeću. Dobio bi 1 od 28 povjerenika i 1 od 28 sudaca u Sudu Europske unije, od kojih bi se očekivalo da donose odluke neovisno o svojim zemljama podrijetla.
Kontrola ribarstva bit će prenesena u Bruxelles
Pristalice EU tvrde da bi Island zadržao kontrolu nad svojim profitabilnim i održivim ribarstvom , na temelju privatnih prava na ribolov. Protivnici članstva navode Uredbu EU br. 1380/2013 o zajedničkoj ribarskoj politici, prema kojoj (čl. 5.) ribarski brodovi Unije trebaju imati jednak pristup svim vodama Unije, osim što države članice imaju privremenu kontrolu nad ribolovom unutar 12 milja. Priznaju da bi EU vjerojatno dopustila Islanđanima da nastave ribariti unutar svog postojećeg isključivog gospodarskog pojasa (IEZ) od 200 milja kako bi osigurala relativnu stabilnost. Ali to ne bi bilo pravo, već gesta dobre volje od strane EU i moglo bi se opozvati u bilo kojem trenutku.
Sigurnost Islanda osiguravaju SAD, a ne EU
Pristalice EU tvrde da Island mora potražiti utočište u Europi usred rastuće neizvjesnosti u sjevernom Atlantiku. Protivnici članstva napominju da Island ima obrambeni sporazum sa Sjedinjenim Državama, zemljom s neusporedivo većom vojnom moći od zemalja EU zajedno. Kažu da je malo vjerojatno da bi SAD otkazale ovaj sporazum osim ako, naravno, Island ne postane član europske savezne države koju su zamislili briselski birokrati.