Subscribe
Margaret Thatcher rođena je 13. listopada 1925. Prikladno, briselski think tank New Direction slavi njezinu stogodišnjicu u Rimu 11. prosinca, dodjelom prvih nagrada Margaret Thatcher. Thatcher sam upoznao u nekoliko navrata, poput večera koje su organizirali Mladi konzervativci u Londonu i Zaklada Heritage u Washingtonu, te na koktel zabavama u Domu lordova u Westminsterskoj palači i u estonskom veleposlanstvu u Londonu. No, priliku za pravi razgovor s njom imao sam tek na večeri u Londonu 5. listopada 2002. Kad je čula da sam s Islanda, čestitala mi je što moja zemlja nije članica Europske unije, prema kojoj je postajala sve kritičnija. Dodala je da je jedan od problema s Europskom unijom to što mnogi ljudi na kontinentu nikada nisu razumjeli britansku tradiciju slobode pod zakonom. Thatcher je bila zgodna žena prosječne visine, s blistavim, čeličnoplavim očima, besprijekorno odjevena i savršeno počešljane tamnoplave kose. Imala je snažnu prisutnost i bila je sklonija pričanju nego slušanju. Od dvije poznate glumice koje su je utjelovile na ekranu, Gillian Anderson je više sličila njoj, dok je Meryl Streep bolje uhvatila njezinu javnu osobnost.
Sloboda pod zakonom
Thatcherina primjedba upućena meni o engleskoj tradiciji slobode pod zakonom bila je duboka. Ograničena vlada polako se razvijala u Engleskoj, s Magnom Cartom 1215., pobjedom Parlamenta nad kraljem 1646. i Revolucijom bez prolijevanja krvi 1688. Međutim, na kontinentu su kraljevi preuzeli apsolutnu vlast u većini zemalja, a najznačajniji je bio francuski kralj Luj XIV. Engleski povjesničar George Macaulay Trevelyan jednom je zamolio svoje čitatelje da pretpostave da je borba u sedamnaestom stoljeću između kralja i Parlamenta završila drugačije. „Struja europske misli i prakse, koja je snažno išla prema despotizmu, uhvatila bi Englesku u struju“, napisao je. „Engleska bi tada postala samo rubni dio državnog sustava Europe.“ Kasnije, Francuska revolucija 1789. nije nastojala ograničiti apsolutnu moć kraljeva, već je prenijeti na samoproglašene predstavnike naroda. To je dovelo do terora, vojne diktature i krvavih Napoleonskih ratova. Također je otrežnjujuća pomisao da je u proljeće 1941. u Europi postojalo samo šest demokracija: Velika Britanija, Irska, Island, Švedska, Finska i Švicarska. Samo se Velika Britanija borila protiv nacista.
Uspješne reforme
Thatcher je bila studentica u Oxfordu kada je 1944. izašla knjiga Put u ropstvo Friedricha A. von Hayeka, koja je na nju ostavila veliki dojam. Također je bila strastvena čitateljica drugih Hayekovih djela. Ubrzo nakon što je 1975. izabrana za vođu Konzervativne stranke, prisustvovala je sastanku u istraživačkom odjelu stranke. Kada je jedan od sudionika spomenuo ‘srednji put’, posegnula je u svoju aktovku, izvadila Ustav slobode Hayeka, podigla ga, bacila na stol i uzviknula: ‘U ovo vjerujemo.’ Doista, kada je Thatcher postala premijerka 1979., provela je ambiciozan i na kraju uspješan program stabilizacije, liberalizacije i privatizacije. Otkrila je nezaposlenost koja je dotad bila skrivena u neprofitabilnim tvrtkama koje su se održavale državnim subvencijama, ‘kapitalizam u šatoru s kisikom’, kako je to prikladno rekao Joseph Schumpeter. Njezin ideal bila je demokracija dioničarstva u kojoj svaki građanin ima udio.
Sreća prati hrabre
Bio sam u Oxfordu početkom 1980-ih. Kad ju je jedan od mojih profesora, pravni filozof Ronald Dworkin, na predavanju okrivio za povećanu nezaposlenost, podigao sam ruku i upitao: ‘Ali nije li nezaposlenost kratkoročno posljedica nefleksibilnog tržišta rada i neće li se dugoročno smanjiti gospodarskim rastom?’ Dworkin je odgovorio sa širokim osmijehom: ‘Ali to jednostavno traje predugo.’ Zapravo, ubrzo nakon toga gospodarstvo je počelo rasti, a nezaposlenost je pala. Kao što je rimski dramatičar Terence primijetio, Fortes fortuna adiuvat, Sreća prati hrabre.