Subscribe
Što će se stvarno dogoditi ako se u većini europskih zemalja djeci zabrani korištenje društvenih mreža? Hoće li oni uistinu shvatiti koliko je štetno pretjerano korištenje društvenih mreža? Ili će ih to učiniti još željnijima pristupa onome što im više nije dopušteno? Što je s roditeljima? Hoće li postati odgovorniji kada su u pitanju problemi i brige njihove djece? Ili će ih to učiniti još distanciranijima? Što je s temeljnim slobodama? Hoće li biti bolje zaštićeni tako strogom zabranom? Ili će se društveni nadzor još više proširiti, s državnim aparatom koji prati svaki pokret na društvenim mrežama i funkcionira poput samovoljnog i svemoćnog Velikog Brata?
Nema sumnje: društveni mediji imaju dubok utjecaj na svakodnevni život i ponašanje naše djece. Ovaj svemir, izuzetno složen i dinamičan, s pravilima koja se stalno mijenjaju, istovremeno uzbudljiv i opasan, zaokuplja, osvaja i podređuje djecu od vrlo rane dobi. Od trenutka kada se probude pa sve do odlaska u krevet, mobilni uređaji i društveni mediji dio su onoga što je postala njihova svakodnevna rutina. Sviđalo nam se to ili ne, ovo je nova “normala”.
Svaka racionalna osoba, od roditelja do učitelja i terapeuta, reći će isto: pretjerano korištenje ovih društvenih platformi, kao što je to slučaj danas, uzrokuje ovisnost i utječe na kognitivni razvoj, koncentraciju, socijalno funkcioniranje, interakciju s roditeljima, prijateljima i školskim kolegama, fizički odmor, zapravo, gotovo sve svakodnevne aktivnosti. Ignoriranje ili pretvaranje da ne razumijemo potencijalne destruktivne učinke nije ništa manje opasno od samih učinaka. Pa što se može učiniti?
Nesumnjivo je potrebno raspravljati o toj opasnosti i metodama potrebnim za spašavanje djece od (samo)uništenja u javnoj sferi. S druge strane, gotovo koordinirano, sve veći broj europskih zemalja najavljuje zakonodavne mjere za blokiranje pristupa djece tim društvenim platformama, što, čini se, ne nailazi na isti konsenzus.
Namjera zabrane društvenih mreža djeci mlađoj od određene dobi izazvala je ogorčenje. Zašto ova reakcija, s obzirom na to da postoji gotovo univerzalni konsenzus o značajnim rizicima hipersocijalizacije u digitalnom okruženju? Zašto ovaj nedostatak povjerenja u mjeru koja bi trebala osigurati zaštitu zdravlja djece?
Već nekoliko tjedana, ali posebno od glasovanja u francuskoj Nacionalnoj skupštini, kada je usvojena zabrana društvenih mreža za djecu mlađu od 15 godina, problem je eksplodirao na europskoj razini. To nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Naprotiv, tema će nastaviti rasti.
Njemačka je posljednja u dugom nizu zemalja koja je najavila da priprema takvu zabranu. Sve njemačke vodeće stranke spremne su podržati zakonodavni prijedlog kojim bi se djeci mlađoj od 14 godina zabranilo korištenje digitalnih platformi. Isti način razmišljanja i isti modus operandi svugdje.
Oni koji zagovaraju zabranu društvenih mreža za vrlo mlade korisnike svjesni su da je izuzetno teško provesti takvu mjeru, kako tvrde, bez kršenja temeljnih prava i sloboda. Ipak, inzistiraju na tome da se ona mora hitno usvojiti zakonodavnim putem.
Svaka odluka o ograničavanju ili suzbijanju slobode izražavanja bit će dočekana s ogromnom sumnjom. Čak i ako se čini da je utemeljena na najplemenitijim i najdobroćudnijim namjerama. Kao i zaštita mentalnog i fizičkog zdravlja djece. Danas vidimo kako je dugo proglašavana borba protiv dezinformacija u digitalnom okruženju zapravo žestoka bitka protiv slobode govora, a moderiranje online sadržaja eufemizam za cenzuru.
Tko može jamčiti da zabrana djeci na društvenim mrežama nije samo još jedna drakonska mjera koja, umjesto da napadne korijen zla, samo će zlo ojačati?