Subscribe
Je li konzervativno željeti promijeniti ustav zemlje? Ne bi li konzervativci uvijek trebali željeti očuvati status quo i oduprijeti se promjenama? Možda ne u slučajevima kada su zakoni i ustavi obilježeni modernim progresivnim razmišljanjem.
U izrazito demokratskoj i dugi niz godina poznatoj progresivnoj kraljevini Švedskoj trenutno se vodi politička bitka oko ustava.
Sedam od osam stranaka u nacionalnom parlamentu slaže se da će otežati promjenu ustava. Prije je vrijedilo da je normalna takozvana jednostavna većina s više od 50 posto glasova u nacionalnom parlamentu mogla glasati za ustavni amandman ako je ista odluka donesena dva puta s izborima između. Sada će biti potrebno da dvije trećine članova glasaju za promjenu kada se prijedlog drugi put stavi na glasanje. Stoga će biti potrebno više članova parlamenta da bi se ustav promijenio.
Ovo možda zvuči razumno, posebno iz konzervativne perspektive gdje ljudi vole oprezno pristupati promjenama u društvu. Ali stvar je složenija od toga.
Gotovo 100 godina, Socijaldemokrati su dominantna stranka u švedskoj politici. To je bila najveća stranka i stranka koja je u mnogočemu predvodila društveni razvoj. Barem do 1990-ih. Nakon toga, Socijaldemokrati su se uglavnom posvetili prilagodbi neoliberalnim i konzervativnim vjetrovima i pokušaju održavanja vlasti.
Sve dok su socijaldemokrati bili stranka koja je pokretala društveni razvoj, ili barem vjerovali da jesu, stranka nije bila zainteresirana za otežavanje promjene ustava. Tada su čak branili sustav u kojem je za donošenje promjena bila potrebna samo obična većina. Ali sada kada su uglavnom ostavili traga na švedsko društvo, odjednom će postati teže promijeniti način na koji Šveđani gledaju na Švedsku i kako bi Švedska trebala biti upravljana.
Sada je umjesto toga nova desničarska stranka, Švedski demokrati, ta koja želi ostati pri starom poretku. Švedski demokrati nedavno su shvatili da će novi ustavni amandman dati socijaldemokratima – koji su dvadeset godina na izborima imali 30-35 posto glasova i tako održavaju svoju poziciju najveće švedske stranke – pravo veta protiv novih ustavnih amandmana.
Čak i ako bi sve ostale stranke željele vidjeti promjenu, socijaldemokrati, ako ostanu otprilike iste veličine, mogu prikupiti potreban broj glasova za zaustavljanje poželjnih promjena.
Sada, u 2020-ima, upravo socijalkonzervativni i nacionalistički Švedski demokrati predvode razvoj švedskog društva. Druge stranke se prilagođavaju njihovim politikama u području migracija, sprječavanja kriminala i energetike. I upravo Švedski demokrati imaju snagu pokrenuti teško i osjetljivo pitanje svih švedskih državljanstava koja su dodijeljena na slabim osnovama svim migrantima koji su došli u Švedsku u posljednjih 30 godina.
Mnogi Šveđani danas vjeruju da bi imigrantima koji su dobili švedsko državljanstvo, ali se bave teškim kriminalom, koji imaju kontakte s nasilnim islamizmom, pa čak i onima kojima je državljanstvo dodijeljeno na netočnim osnovama, trebalo oduzeti državljanstvo. Barem u slučajevima kada migranti imaju dvojno državljanstvo i stoga su ostali građani svojih zemalja podrijetla.
Ali to zahtijeva izmjene ustava, budući da je tamo jasno navedeno da nijedan švedski državljanin ne može biti lišen svog državljanstva.
U ustavu postoji i nekoliko članaka koji sugeriraju da se švedski društveni poredak temelji na ideji jednake vrijednosti svih ljudi, što se moglo koristiti kao argument za prethodno gotovo nekontroliranu imigraciju. Ovdje bi novi članci o specifičnoj odgovornosti koju švedsko društvo ima za vlastite građane, a ne za ljude općenito, mogli predstavljati dobrodošlo pojašnjenje.
Ali sve bi to sada moglo postati teže kada sve stare stranke, predvođene socijaldemokratima, otežavaju promjenu ustava.
Pa kako to da je konzervativna stranka poput Švedskih demokrata sada stranka koja želi olakšati društvene promjene? Zato što su upravo progresivne stranke oblikovale modernu Švedsku.