Subscribe
Do kraja srpnja države članice EU moraju provesti novo zakonodavstvo osmišljeno kako bi se olakšao popravak robe široke potrošnje, smanjio otpad i potaknula proizvodnja proizvoda duljeg vijeka trajanja.
Uskoro će stupiti na snagu velika promjena u europskoj politici zaštite potrošača i održivosti. Do 31. srpnja sve države članice Europske unije moraju implementirati Direktivu (EU) 2024/1799, općepoznatu kao direktiva o „pravu na popravak“. Cilj zakona je olakšati i učiniti pristupačnijim popravak proizvoda, obeshrabriti prerano odlaganje robe koja se može popraviti i riješiti dugogodišnji problem planiranog zastarjevanja.
Nova pravila predstavljaju važan korak prema širim ciljevima Europske unije u području zaštite okoliša i kružnog gospodarstva. Umjesto poticanja potrošača na zamjenu pokvarenih proizvoda novima, direktiva promiče popravak kao poželjno rješenje kad god je to tehnički moguće. Cilj je produžiti vijek trajanja potrošačke robe, smanjiti elektronički i kućni otpad te smanjiti utjecaj na okoliš povezan s proizvodnjom i odlaganjem proizvoda.
Jedna od najznačajnijih promjena koje uvodi direktiva je obveza proizvođača da poprave neispravne ili oštećene proizvode, čak i nakon isteka zakonskog jamstvenog roka, pod uvjetom da se proizvod još uvijek može popraviti s tehničkog stajališta. To predstavlja značajno odstupanje od prethodnih praksi, gdje su potrošači često smatrali ekonomičnijim – ili ponekad jedinom opcijom – kupiti zamjenski proizvod nego popravljati postojeći proizvod.
Očekuje se da će zakon utjecati na širok raspon potrošačke robe, uključujući kućanske aparate, elektroničke uređaje i druge proizvode koji se tehnički mogu popraviti. Olakšavanjem dostupnosti popravaka, europski zakonodavci nadaju se smanjiti nepotrebnu potrošnju, a istovremeno dati potrošačima veće povjerenje da će proizvodi koje kupuju imati dulji vijek trajanja.
Transparentnost je još jedna središnja značajka novog okvira. Prije početka bilo kakvih popravaka, pružatelji usluga popravka morat će potrošačima dati standardizirani europski obrazac za informacije o popravku. Ovaj dokument namijenjen je pružanju jasnih i dosljednih informacija o predloženoj usluzi, pomažući kupcima da donesu informirane odluke prije odobravanja bilo kakvih popravaka.
Obrazac mora sadržavati ključne detalje kao što su vrsta potrebnog popravka, procijenjeno vrijeme potrebno za dovršetak posla, očekivani trošak popravka i hoće li tijekom postupka popravka biti dostupan privremeni zamjenski proizvod. Očekuje se da će standardizacija ovih informacija diljem Europske unije poboljšati transparentnost cijena i olakšati potrošačima usporedbu usluga popravka.
Direktiva također nadilazi neposredne obveze popravka uvođenjem dugoročne digitalne inicijative. Do 31. srpnja 2027. Europska unija planira pokrenuti online platformu za popravke osmišljenu za povezivanje potrošača s profesionalcima za popravke u svim državama članicama.
Digitalna platforma služit će višestrukim svrhama. Potrošači će moći pronaći certificirane servise za popravak, pronaći prodavače obnovljene robe, identificirati kupce zainteresirane za neispravne proizvode za obnovu i otkriti inicijative za popravak u zajednici, kao što su kafići za popravak i radionice suradnje. Cilj je pojednostaviti pristup servisima za popravak, a istovremeno ojačati rastuće europsko kružno gospodarstvo.
Italija je već započela proces provedbe direktive kroz nacrt zakona kojim se ažurira Zakon o zaštiti potrošača. Predložene reforme imaju za cilj uskladiti talijansko zakonodavstvo s novim europskim okvirom prije roka za provedbu, osiguravajući da su proizvođači, tvrtke za popravke i potrošači spremni za nove obveze.
Prema riječima Gabrielea Mellusa, predsjednika talijanske udruge potrošača Assoutenti, promjene predstavljaju važnu prekretnicu ne samo za prava potrošača već i za zaštitu okoliša i industrijsku odgovornost. Napominje da se milijuni proizvoda koji se mogu popraviti odbacuju svake godine unatoč tome što ih je tehnički moguće vratiti u radno stanje.
Utjecaj na okoliš je znatan. Diljem Europe, odlaganje popravljivih potrošačkih proizvoda generira otprilike 35 milijuna tona otpada godišnje, stvarajući značajne ekološke, ekonomske i društvene troškove. Proizvodnja zamjenskih proizvoda također zahtijeva dodatne sirovine, potrošnju energije i prijevoz, povećavajući emisije ugljika u cijelom proizvodnom lancu.
Poticanjem popravka umjesto zamjene, Europska unija se nada smanjiti stvaranje otpada, a istovremeno promovirati održivije potrošačke navike. Potrošači također mogu imati financijske koristi, jer je popravak proizvoda često znatno jeftiniji od kupnje potpuno novog zamjenskog proizvoda.
Zakonodavstvo je jednako značajno u borbi protiv planiranog zastarjevanja, prakse koju često kritiziraju organizacije za zaštitu potrošača. Planirano zastarjevanje odnosi se na proizvode koji su namjerno dizajnirani s ograničenim vijekom trajanja ili s popravcima koji su nepotrebno teški ili skupi, potičući potrošače da češće kupuju zamjenske dijelove.
S obzirom na to da se proizvođači sada suočavaju s većom odgovornošću za mogućnost popravka, od tvrtki se očekuje da će staviti veći naglasak na trajnost proizvoda, dostupnost rezervnih dijelova i dizajn koji olakšava održavanje, a ne zamjenu. To bi postupno moglo preoblikovati proizvodne strategije u brojnim industrijama.
Iako će se poduzeća morati prilagoditi novim zahtjevima, direktiva se općenito smatra ključnom komponentom europskog prijelaza na održiviji gospodarski model. Produživanjem životnog ciklusa proizvoda, smanjenjem otpada i osnaživanjem potrošača većim mogućnostima popravka, zakonodavstvo o pravu na popravak ima za cilj uravnotežiti zaštitu okoliša s pravima potrošača, istovremeno potičući proizvođače da grade proizvode dizajnirane da traju dulje, umjesto da jednostavno prodaju više zamjenskih proizvoda.
Alessandro Fiorentino