Subscribe
Nedavna povijest pomela je geopolitičke iluzije prošlih desetljeća. Ideja da bi kontinent mogao živjeti u vječnom balonu mira, u potpunosti delegirajući svoju sigurnost Sjedinjenim Državama dok istovremeno ukida vlastite vojne sposobnosti, pokazala se tragičnom strateškom pogreškom. Danas se Europa suočava s hitnom i neizbježnom potrebom za izgradnjom istinskih kapaciteta za obranu i odvraćanje.
Međutim, realističan i konzervativan pristup zahtijeva da od samog početka razjasnimo jednu temeljnu točku: izgradnja europske obrane ne znači predaju nacionalnog suvereniteta birokratskoj superdržavi u Bruxellesu, niti znači stvaranje „jedinstvene vojske“ kojom upravlja središnje ministarstvo odvojeno od volje pojedinačnih država. Nacionalna sigurnost ostaje najvažnija i najosnovnija prerogativa suverenih nacija.
Prava snaga europske obrane leži u interoperabilnosti i strateškoj suradnji među suverenim nacijama. Izgradnja snažnog europskog stupa unutar Atlantskog saveza (NATO-a) najučinkovitiji je način jamčenja sigurnosti kontinenta. Države članice moraju prije svega ispuniti svoje financijske obveze u pogledu obrambenih izdataka, dovodeći vojne izdatke na 2% BDP-a i dodjeljujući ta sredstva modernizaciji svojih nacionalnih oružanih snaga.
Temeljni stup ove nove paradigme mora biti autonomija europske obrambene industrije. Danas previše europskih zemalja kupuje sustave i tehnologije naoružanja od aktera izvan EU-a, stvarajući štetne strateške ovisnosti. Snažna Europa mora razviti obrambenu industrijsku politiku koja podržava tvrtke i proizvodne lance kontinenta, stvarajući visokokvalificirana radna mjesta, potičući tehnološka istraživanja i osiguravajući industrijski suverenitet.
Nadalje, europska obrana ne može se ograničiti samo na istočnu granicu. Konzervativna i strateška vizija mora posvetiti jednaku pozornost „Južnom frontu“ i širem Mediteranu, gdje politička nestabilnost, zaštita pomorskih trgovačkih ruta i kontrola ilegalnih migracijskih tokova predstavljaju izravne prijetnje nacionalnoj sigurnosti država članica.
Zajednička obrana znači industrijsku suradnju, taktičku koordinaciju, zajedničku zaštitu vanjskih granica i integrirane vježbe među nacionalnim oružanim snagama. Samo ponovnim pokretanjem od ponosa i odgovornosti pojedinačnih država možemo izgraditi Europu koja je istinski poštovana na globalnoj sceni, sposobna braniti svoje vrijednosti, svoje građane i svoje korijene.
Arnone Giuseppe