Subscribe
Bruxelles ukida carine na američku industrijsku robu dok europski proizvođači automobila dobivaju olakšice – ali poljoprivrednici upozoravaju na rizike
Europska unija poduzela je značajan korak prema stabilizaciji transatlantskih trgovinskih odnosa formalnim ukidanjem carina na niz američkih industrijskih proizvoda. Taj potez, koji je Europska komisija najavila ovog tjedna, ispunjava obveze preuzete u zajedničkoj deklaraciji EU-a i SAD-a potpisanoj krajem srpnja. Zauzvrat, Washington je pristao smanjiti carine na europske automobile i automobilske komponente s 27,5% na 15%, retroaktivno od 1. kolovoza.
Za Europu je glavna brojka zapanjujuća: prema procjenama Komisije, očekuje se da će smanjenje carina na automobile samo proizvođačima automobila u EU uštedjeti više od 500 milijuna eura na carinama u samo jednom mjesecu. Odluka pruža trenutno olakšanje industriji koja je i dalje središnja za gospodarstvo i radnu snagu bloka, a istovremeno nudi opipljiv znak da su Bruxelles i Washington sposobni surađivati na spornim trgovinskim pitanjima.
Proboj za europski automobilski sektor
Najneposredniji korisnici su europski automobilski divovi, od njemačkog Volkswagena, BMW-a i Mercedes-Benza do talijanskog Stellantisa. Europski proizvođači automobila godinama su meta visokih američkih uvoznih carina, što je stalan izvor trenja u transatlantskoj trgovini. Ograničavanjem carina na 15%, sporazum pruža predah industriji koja se već bori s rastućim troškovima, prelaskom na električna vozila i žestokom globalnom konkurencijom.
Maroš Šefčovič, povjerenik EU za trgovinu, pozdravio je ishod na društvenim mrežama, nazvavši ga „korakom naprijed prema stabilnosti i temeljem za istinsku suradnju na zajedničkim izazovima, poput čelika“. Gornju granicu od 15% na automobilske carine opisao je kao „olakšanje i poticaj za našu industriju“.
Sporazum odražava šire priznanje da, unatoč neslaganjima, EU i SAD moraju zaštititi svoje trgovinsko partnerstvo u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti. S obzirom na to da se Kina nameće u globalnim lancima opskrbe, a tekući ratovi opterećuju gospodarstva, obje strane vide prednosti u smanjenju trgovinskih trenja.
Dvije ključne mjere iz Bruxellesa
Kako bi provela srpanjski sporazum, Komisija je predstavila dva zakonodavna prijedloga. Prvim se ukidaju carine EU-a na američku industrijsku robu, a istovremeno se daje povlašteni pristup određenim američkim proizvodima od morskih plodova i neosjetljivim poljoprivrednim proizvodima. Drugim se proširuje postojeće carinsko izuzeće EU-a za američkog jastoga, a sada obuhvaća i prerađene proizvode od jastoga.
Zajedno, ove mjere čine pravni okvir potreban za aktiviranje recipročnog smanjenja automobilskih tarifa od strane Washingtona. Brzim djelovanjem, Bruxelles je osigurao da se američke carine na europske automobile i dijelove retroaktivno ukinu od 1. kolovoza, umjesto da budu odgođene dugotrajnim zakonodavnim natezanjima. Dužnosnici Komisije naglasili su da su ovi koraci dio šireg napora za pregovore o budućem sporazumu EU-a i SAD-a o poštenoj i uravnoteženoj trgovini, koji bi potencijalno mogao obuhvatiti dodatna smanjenja tarifa u više sektora.
Zabrinutost zbog europske poljoprivrede
Ipak, ne slave svi u Europi. Poljoprivredne skupine, posebno u Italiji, izrazile su oštre kritike sporazuma, upozoravajući da je EU možda žrtvovala previše svog poljoprivredno-prehrambenog sektora kako bi osigurala koncesije za automobilsku industriju.
Cia–Agricoltori Italiani, jedno od vodećih talijanskih udruženja poljoprivrednika, opisalo je sporazum kao „predaju“ koja riskira potkopavanje vitalnog izvoznog sektora. Talijanski izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda u SAD vrijedi 7,8 milijardi eura godišnje, pri čemu vino čini značajan udio. Prema Ciji, ti bi se proizvodi mogli suočiti s pojačanom konkurencijom američkog poljoprivrednog uvoza koji bi dobio lakši pristup tržištu EU.
„Sporazum o tarifama od 15% sve više izgleda kao velika žrtva poljoprivredno-prehrambenog sektora“, izjavila je organizacija. Predsjednik Cristiano Fini upozorio je da „osim trenutnog političkog zatvaranja za vino, moramo pažljivo pratiti olakšani ulazak američkih poljoprivrednih proizvoda bez obzira na reciprocitet. To je crvena linija.“ Poljoprivrednici tvrde da bi bez snažnih zaštitnih mjera priljev američke robe mogao narušiti konkurenciju, oštetiti lokalne lance opskrbe i izazvati gubitak radnih mjesta u europskom prehrambenom sektoru.
Uravnoteženje industrije i poljoprivrede
Različite reakcije naglašavaju dugogodišnju napetost u trgovinskoj politici EU: kako uravnotežiti interese moćne europske industrijske baze s interesima njezinih jednako vitalnih poljoprivrednih proizvođača. Za Bruxelles, automobilski sektor je strateški ključan, predstavlja milijune radnih mjesta, tehnološke inovacije i ključni izvozni stup. Istodobno, poljoprivreda nije samo ekonomski spas za mnoge regije, već i simbol kulturne baštine i standarda kvalitete.
Komisija je pokušala umiriti kritičare naglašavajući da se sporazum usredotočuje na neosjetljive poljoprivredne proizvode i ne potkopava pravila EU-a o sigurnosti hrane. Ipak, percepcija da se poljoprivrednici marginaliziraju u korist industrijskih divova mogla bi potaknuti političko nezadovoljstvo, posebno u zemljama poput Italije, Francuske i Španjolske gdje poljoprivreda i dalje ima politički utjecaj.
Korak prema stabilnosti, s rizicima koji su pred nama
Zasad Bruxelles sporazum predstavlja kao pobjedu za europsko gospodarstvo, ublažavanje napetosti s Washingtonom i ostvarivanje trenutnih ušteda automobilskom sektoru. No, kritike poljoprivrednika naglašavaju krhkost konsenzusa oko trgovinske politike u EU.
Ako sporazum uspije postaviti temelje za širi, uravnoteženi trgovinski pakt sa Sjedinjenim Državama, mogao bi se pamtiti kao prekretnica u jačanju transatlantskog saveza. Međutim, ako se poljoprivredni problemi prodube i ne riješe, sporazum bi mogao izazvati domaći otpor koji slabi povjerenje javnosti u trgovinske pregovore EU. U svakom slučaju, najnoviji koraci odražavaju širu istinu: u turbulentnom globalnom gospodarstvu Europa suradnju sa SAD-om smatra neophodnom – ali ne bez troškova i teških odluka.
Alessandro Fiorentino