
Nakon strašnog terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023., bilo je prirodno da su simpatije cijelog svijeta, ali posebno Zapada, pripale Izraelu. Čin je bio zvjerski i nezamislivo okrutan.
Odgovor Izraela nije dugo čekao. Teroristička organizacija Hamas bila bi jednom zauvijek uništena, a svi diljem svijeta složili su se da Izrael ima pravo braniti se. Naravno, uvijek je teško opravdati civilne žrtve, posebno ako se one mogu brojati u tisućama, ali europski čelnici držali su se očitog: Izraelu se mora dopustiti da se brani od vrste terorističkog čina koji je Hamas počinio 7. listopada.
Zatim su uslijedili propalestinski prosvjedi u Europi. Ljudi bliskoistočnog podrijetla, ali i mnogi ljudi europskog podrijetla, ali s ljevičarskim srcem, izašli su na ulice i trgove, vičući o genocidu, o zločinima Benjamina Netanyahua protiv čovječnosti i o trenutnim sankcijama. Iako su mnogi u europskim gradovima gdje su se prosvjedi održavali mogli suosjećati s patnjom Palestinaca, postupno se javljao umor pred svakodnevnim i često glasnim prosvjedima. Što su demonstranti mogli postići? Kako bi mogli natjerati izraelsku vladu da promijeni svoju politiku? I što su zapadne sile zapravo mogle učiniti? Netanyahua je možda bilo briga što SAD govore, ali teško što čelnici zapadne Europe misle o njegovom ratu u Gazi. Zatim su uslijedila primirija i nade da su svi ipak umorni od borbi i ubijanja.
Ali sada se čini da su se stvari promijenile. Sada političke elite zapadne Europe sve teže brane nastavak rata u Gazi. Sada, krajem svibnja 2025., Izrael je pokrenuo još jednu ofenzivu u Gazi. I kao i obično u Gazi, i civili se miješaju. Svi znaju da Hamas nema problema sa skrivanjem među civilima, pa je Hamas taj koji neizravno uzrokuje civilne žrtve. Ali i dalje je slučaj da se rat smirio i da ga sada Izrael ponovno eskalira.
Predstavnici švedske desničarske vlade nedavno su napisali debatni članak u konzervativnim dnevnim novinama Svenska Dagbladet u kojem naglašavaju pravo Izraela da pokuša osloboditi taoce i njegovo bezuvjetno pravo da se brani od terorističke organizacije čiji je cilj izbrisati Izrael s karte. Rat protiv Hamasa nije nepravedan, kažu, ali način na koji se rat sada vodi više se ne može braniti.
Također je opća pojava da su se kritike počele usmjeravati na utjecaj koji krajnje desne stranke imaju na politiku izraelske vlade. Kada cilj politike počne biti protjerivanje palestinskog naroda i iz Gaze i sa Zapadne obale, europski političari više ne mogu stajati po strani i pljeskati.
Općenito, sve više ljudi počinje se pitati koja je zapravo svrha ratovanja u Gazi. Naravno, Izrael ima pravo boriti se protiv Hamasa, ali konkretno, rat također znači da će Gaza postati nenastanjiva. Francuski list Le Figaro izvještava da je Vijeće Europe izradilo izvješće koje govori o etičkom čišćenju. Ono što se događa velika je tragedija, a dijelom i zato što mi u Europi „dopuštamo da se to dogodi”, što implicira da ne vršimo pritisak koji bi bio potreban da Netanyahu zaustavi najnasilnije ratne činove.
I ne radi se samo o neprijateljstvima već i o izraelskom otporu dopuštanju humanitarne pomoći. To utječe ne samo na Hamas već i na nevine civile, žene, djecu, bolesne i beskućnike.
U Španjolskoj je održan sastanak između europskih i arapskih zemalja kojima je zajedničko da zagovaraju rješenje dviju država. Na sastanku 25. ožujka oštro su kritizirali novu izraelsku ofenzivu i govorili o Gazi kao o „otvorenoj rani čovječanstva”.
Švedski desničarski političar i bivši ministar obrane, Mikael Odenberg, nedavno je izrazio ono što mnogi stari prijatelji Izraela osjećaju danas. Uvijek su se zalagali za pravo Izraela na postojanje i obranu od neprijateljskih susjeda, ali to ne znači da će podržati bilo što. „Raseljenje/etničko čišćenje i rat izgladnjivanjem civilnog stanovništva nije ono što sam očekivao od Izraela kojem se toliko dugo divim. To nije kompatibilno s međunarodnim pravom. To je ratni zločin.”
Podržavanje i divljenje Izraelu ne mora značiti podržavanje svega što Izrael čini u svakom trenutku.